Legenda o Orionu

Jednom davno, prije mnogo ljeta, u malome selu okruženom močvarama i gustim šumama hrasta, živio je jedan mladić. Siromah. Nije učio škole. Dolazio je iz marljive obitelji zanatskoga roda. Njegov otac vodio je mjesnu radionicu, kao i njegov prije njega, kao i njegov prije njega i tako unazad do kada pogled seže. Bila je to ugledna radionica. Proizvodili su cijenjenu i poznatu keramiku te vrsne lonce i zdjele u svome mjestu. Njihov glas bio je nadaleko poznat među stanovnicima malenoga mjesta te se to brzo širilo i okolnim mjestima. Mladić je vrijedno učio tajne zanata i vještine, a radionica je cvala zbog svoje tajne obrade fine crne i oker keramike. Mladićeva izobrazba bližila se kraju i otac mu je prenio sve tajne njegovih predaka u izrađivanju finih posuda.
Vijest o predivnim posudama širila se brežuljkastim naseljima. Jedan trgovac, koji je boravio u naselju mladića, kupio je od njega maleni pehar crne boje i ponio ga sa sobom na svoje putovanje. Došao je u gradić koji je vladao svim brežuljkastim naseljima. Tu je živio kralj koji je upravljao svim manjim naseljima. Očaran ljepotom pehara kojeg mu je trgovac pokazao uz svoje priče o okolnim mjestima, poželi kralj posjetiti čovjeka i radionicu koja izrađuje tako fino posuđe, ne bi li si osigurao lijepu zalihu različitih posuda, vrčeva i pehara za svoj dvor i dvorjane.
Jednog jesenskoga dana uputio se kralj sa svojim slugama i dvorjanima prema malenom naselju na brežuljku. Sa sobom je vodio i svoju najvjerniju pratilju i prijateljicu, svoju kći jedinicu.
U naselju na brežuljku nastao je tajac. Svi su stanovnici odmah prepoznali povorku. U tišini su šaptali, a potom klicali vrhovniku. Pratili su povorku do središnjeg djela naselja, obližnjega trga. Siroti mladić upravo je izgubio oca. Jedini spas u tuzi nalazio je u svojem zanatu i radu koji je naučio od voljene krvi. Začuvši buku i topot nogu, ostavi svježe pečenu posudu na radnu plohu i tako uprljan izađe van svoje radione. Ugleda povorku kako se kreće u njegovom smjeru. Prepoznao je stijeg svojega vladara koji je s podanicima stao pred njega. Poklonio mu se i pozdravio, ali je ostao šuteći, očaran ljepotom njegove pratilje. Nije mogao skinuti pogled s predivne crnokose djevojke.
Kralj je zatražio od mladića da pogleda njegovu radionicu i najnovije proizvode. Dugo su razgovarali i pregovarali. Kralj je zatražio veliki broj posuda, vrčeva, zdjela, tanjura i razne druge keramike koju mladić tako vješto proizvodi i bogato ukrašava predivnim simbolima njihove kulture. Kralj mu je obećao da će ga, ako on ispuni svoj zadatak, obasuti svim bogatstvima ovoga svijeta. Mladić se nasmiješio i zahvalio kralju. Bio je presretan na ponudi, ali mu je uz naklon izrazio samo jednu želju. Rekao mu je: „Kralju, hvala Vam na ovome daru, ali ne mogu ga primiti. Za uzvrat i u zamjenu za Vaš rad, želim samo jedno, razgovor s Vašom predivnom kćeri koja sjedi na obližnjem trgu…“
Kralj je začuđeno gledao, a onda se nasmiješio i dozvolio mladiću da iziđe van iz radionice u njegovu pratnju, pružajući ruku prema vratima. Mladić je ustao, duboko udahnuo i pošao za kraljem. Stao je pred svu ljepotu ovoga svijeta. Pogledao je crnokosu djevojku i pružio joj sve što joj kao siromah može pružiti. Otvorio je svoje dlanove i pokazao prema grudima. Rekao je kako su ga bogovi obdarili znanjem i srećom da stvara ljepotu, ali ovakvu ljepotu nikada u životu nije vidio. Poželio ju je za sebe i pružio joj svoje srce. Djevojka se nasmiješila i približila mladiću. Prošaptala mu je na uho te ga poljubila u obraz: „Ova ljepota poći će s tobom ako mi skineš sve zvijezde ovoga crnoga neba“. Pogledala ga je i otišla s kraljem i povorkom.
Mladić prvo sretan, a onda začuđen, otišao je u radionicu. Razmišljao je dugo o tim riječima. Naporno je radio i proizvodio brojne predmete za kralja. Pokušavao je odgonetnuti djevojčinu tajnu. Svake večeri promatrao je nebeski svod. Brojao je zvijezde i crtao zviježđa svojih bogova. Ponavljao si je priče svojih otaca, a jedne večeri, prolazeći kraj obližnjeg hrama, ugledao je zviježđe Oriona kako lovi djevice u lokvi vode. Odmah se dosjetio i sretan otrčao prema radionici. Uzeo je najfiniji komad gline crnice i izašao van pod nebeski svod. Bilježio je danima, mjesecima i godinama što se događa na njemu. Bilježio je priče i događaje, bogove i božice….
Napokon se bližio i dan isporuke kraljeve pošiljke. Djevojčina zagonetka napokon je bila riješena. Mladić je odgovor pažljivo spremio u finu kožnu tkaninu i uputio se prema dvoru kralja s kolicima punim najfinijih keramičkih proizvoda.
Došavši na dvor, poklonio se kralju i pokazao mu što je za nj pripravio. Kralj je bio oduševljen i zahvalio se mladome majstoru. Pohvalio ga je i rekao kako je još uvijek iznenađen što je tražio samo mali razgovor s njegovom kćeri za sav ovaj trud. Na to će djevojka, princeza: „A odgovor na moju želju?“
Mladić je, ponosan i presretan što joj je uspio udovoljiti, ustao s koljena i okrenuo se prema kolicima s jedinim komadom koji je ostao na njima, umotan u kožnu tkaninu. Nježno ga je podigao i prišao djevojci. Kleknuo je i ispružio dar visoko: „Za tvoje srce, darujem ti sve zvijezde ovoga neba“. Maknuo je tkaninu za predivne posude. Sav je dvor ostao zadivljen. Djevojka je samo promatrala i divila se. Bila je to predivna crno uglančana keramička posuda, ukrašena bogatim simbolima zviježđa u sva četiri godišnja doba po pravilnim načinima, kako se ona izmjenjuju pod nebeskim svodom. Sva zviježđa i uresi bili su ukrašeni i ispunjeni predivnom zlatno-žutom bojom koja se presijavala kao sunce. Djevojka je ustala sa svoga prijestolja. Pružila je ruku prema mladiću, nježno mu podigla bradu i poljubila ga, uzevši u ruke sve zvijezde koje je on skinuo za nju.
Silvio Matušinskij
Orion papercraft


akova, građevina i brojnih drugih objekata, ali po velikim cijenama u ograničenim mjerilima. Kod nas u Hrvatskoj je največi problemdostupnost tih kitova. Uvijek je tu Ebay, ali i tu su cijene dosta velike te tako npr. jedan „pošteni“ model izrađen u plastici nekakvog automobila košta cca 200-tinjak kuna, dok ga možete jednostavno sami isprintati i složiti kod kuće za nekih par kunića te nakon njega slagati još dosta drugih sve dok imate boje u printeru, papira i ljepila… ok i naravno vremena. Veliki sam fan SF modela tipa Trek i Galactice i upravo je to jedan od razloga zašto sam odabrao papir. U nas se ti modeli teško nalaze, ima ih nešto u Stripovima na kvadrat u Zagrebu te po Mulleru, ali u jako ograničenim serijama, dok internet nudi veliki i široki spektar modela koji su besplatni.
prednosti papira naspram plastike je mijenjanje dimenzije modela ili tzv omjera što kod gotovih plastičnih kitova nije moguće, jednostavno dolaze u određenim mjerilima i ne može se mijenjati, dok jedan papirnati model pošto ga preuzmete na računalo, možete jednostavno isprintati u omjeru npr 1:1, 1:2, 1:14… No koji papir odabrati. I to je problem kod nas, posebice u malim mjestima gdje su trgovine i knjižare slabo opremljene. Modeli se mogu izrađivati u običnom kopirnom papiru formata a4, ali tada gube na svojoj trajnosti i čvrstoći. Najbolje je nabaviti obični hamer papir a4 formata koji košta nekih cca 0,30 lipa po komadu, a ima ga gotovo svaka knjižara u Hrvatskoj.
Naravno ono što je glavno je računalo, kako bi mogli preuzimati modele s interneta, printer i boja za printanje, papir za printanje, škare, male škarice, ljepilo, pincete, skalpeli, ravnala, tube, igle te razni improvizirani alati prilagođeni tehnikama svakog od nas. U papercraftu nema skupog ljepila kao u plastičnom modeliranju. Obično uhu ljepilo za plastiku je nekih 12-15 kn ovisno o trgovini, dok je ono specijalizirano za plastične modele nekih tridesetak kuna. Isto tako nema niti ulaganja u razne kistove, airbrusheve i spužvice, boje i lakove kao kod plastičnih modela. Teksture na svojim modelima jednostavno isprintate sa samim modelom putem printera.

Možemo ovo shvatiti kao širu kategoriju koja u sebi obuhvaća origami i kartonsko modeliranje. Origami je proces izrade papirnatih modela iz jednog lista papira bez upotrebe ljepila ili izrezivanja dijelova papira tokom cijelog procesa izrade.Kartonsko modeliranje ili modeliranje od papira je izrada modela u mjerilu od jednog, dva ili više listova papira ili kartona na koji su isprintani dijelovi. Ti se dijelovi sijeku i savijaju u oblike te se lijepe zajedno. Pepakura je umjetnost kombiniranja raznih modela za izradu kompleksnih kreacija kao što su nosivi oklopi, likovi u prirodnim veličinama, pa čak i replike raznih modela oružja u omjeru 1:1.
Kako se nacrti za papirnate modele mogu lako naći na internetu te se mogu jednostavno isprintati i složiti tako se ovdje (na netu) razvila velika ponuda i potražnja za istim modelima. Komercionalne kompanije koriste čak ove modele za jedan oblik svoga reklamiranja.
raznim metodama modeli ekstraktiraju iz igre u razne oblike koje podržavaju 3d programi, a najpoznatiji su .obj, .3ds … Metode izrade modela obično ovise o vještinama i alatima dostupnima subjektu. Isto ovisi i o teksturama za modele, bojama. Svaki program na svoj način eksportira teksture iz jednog oblika u drugi. Teksture prvo moraju biti obrađene u programima za 3d modeliranje gore spomenutima kako bi se mogle prebaciti u programe za rastavljanje modela u dijelove pogodne za ispis na papiru.